Kako je nastao umjetni snijeg?

Kako je nastao umjetni snijeg?

Pahulje umjetnog snijega lepršaju svjetskim skijalištima više od šezdeset godina, a sve je započelo hladnom i sušnom zimom 1949/50 u američkoj državi Connecticut.

Waltu Schoenknechtu stvari nisu krenule dobro u zimu 1949/50. Trebala je to biti treća sezona njegovog skijališta Mohawk Mountain; skijališta kojeg je sam izgradio od temelja. Sam je počeo krčiti staze, postavio čak deset vučnica i prve se dvije sezone radovao broju od 3,500 skijaša koji su znali dnevno skijati na Mohawku. No, zima koja je počela u prosincu 1949. nije donijela niti pahulje snijega u američku državu Connecticut. Prošla je i Nova godina, siječanj 1950. se primicao kraju, ali staze su i dalje bile potpuno gole.

Tada na scenu stupa onaj poznati američki poduzetni duh. Schoenknecht se ugledao na obližnju skijašku skakaonicu koja je bila pokrivena slojem fino mljevenog leda. Ako je njima uspjelo, nema razloga da i meni ne uspije, rezonirao je Schoenknecht i dao se u potragu za industrijskom drobilicom leda, opremom koju tada nije bilo pretjerano teško nabaviti. Naime, tek je krenulo masovno opremanje kućanstava hladnjacima i još su se uvelike koristili tzv. ice-boxovi u kojima se moralo redovno izmijenjivati blokove leda.



Schoenknecht je postavio jednu drobilicu u podnožje Mohawka (slika gore), naručio prvih 500 tona leda iz obližnjeg Torringtona i zasnježivanje je moglo početi. Trideset kamiona je neprestano tutnjalo od tvornice leda do skijališta prevozeći 45 kg teške ledene blokove koje su revni radnici ubacivali u gladna usta moćne drobilice. Naporan rad je trajao gotovo tjedan dana, ali staza je osvanula bijela i prekrivena finim snježnim pokrivačem za posljednji siječanjski vikend te godine. Vijest je brzo proširila istočnom američkom obalom i preko 1,500 skijaša je nagrnulo na Mohawk.

Snježni okrivač nije dugo potrajao, ali Walt Schoenknecht je istu operaciju ponovio još jednom te zime kada su temperature bile dovoljno niske da staza izdrži čak tri tjedna. Nije mu trebalo puno više od toga da uvidi prednost umjetnog snijega, ali i da zaključi da će morati smisliti neki efikasniji način za njegovu pripravu. Drobljenje ogromnih količina leda jednostavno nije bilo isplativo.

Na Mohawku su se tada pojavili Wayne Pierce, Waltov prijatelj, s kolegama Arthurom Huntom i Daveom Britcheyjem. Donijeli su sa sobom tajnoviti uređaj spojen sa spremnikom vode i kompresorom zraka. Stroj je izbacivao sićušne kapljice vode koje su se lebdeći kroz ledeni zrak smrzavale i prekrivale tlo u obliku toliko željenog snijega. Bila je riječ o prvom uređaju za proizvodnju umjetnog snijega, zaštićenom pod markom Tey.



Schoenknechtu nije trebalo dugo da se domisli principu na kojem je radio spomenuti snježni top, pa je i sam pokušao složiti sličnu aparaturu. Osmislio je mlaznicu u kojoj će se miješati voda i komprimirani zrak, instalirao na skijalištu oko 5 km aluminijskih cijevi, unajmio kompresore i kupio dvije pumpe što su trebale dobavljati vodu iz njegovog jezera. U studenom 1950. je konačno dovoljno zahladilo da je poduzetni Schoenknecht noću mogao isprobati svoju zamisao.

I sustav za umjetno zasnježivanje je zbilja radio! No, na nesreću Schoenknechta i stanovnika obližnjih sela istodobno je proizvodio glasno iritirajuće pištanje koje je razbudilo okolicu. Uz male modifikacije, Schoenknecht je opet pristupio testiranju dva tjedna kasnije. Sustav je ponovno proizvodio snijeg, ali sada su se pobunili svi psi u okolici koji su reagirali na visokofrekventni zvuk mlaznica! Konačno, Schoenknecht je mlaznice modificirao tako da su se zrak i voda miješali izvan nje, a ta je konstrukcija zadovoljila i njega, i susjede, i njihove ljubimce.



Profesionalni razvoj sustava za umjetno zasnježenje je ipak nastavio spomenuti trojac Pierce, Hunt i Britchey. Njihov patent je 50-ih godina kupio Joe Tropeano iz Larchmont Engineeringa koji se proizvodnjom strojeva za umjetni snijeg bavi i danas. Alden Hanson je 1958. patentirao proizvodnju umjetnog snijega uz pomoć jakih puhala, princip koji se koristi i danas. Skijalište Mohawk Mountain se danas prostire na 50 hektara s 25 staza, a snježnim je topovima pokriveno 99% skijališta, postotak kojem teže praktički sva moderna skijališta u uvjetima nestalnih i snijegom sve upitnijih zima.


Izvor: www.skijanje.hr